ponedjeljak, 10. siječnja 2011.

Zal Kopp - Duša ima...


Sve što ima dušu, duša ima.

Duša ima boju i miris ima.
Ima san i sva u njemu teče.

Duša ima srce i osjećaje ima.
Ima misli i u njima sebe.

Sve što duša ima, dušu ima.
Duša ima dušu i osmjeh ima.

Sve to duša ima i sve dušu ima...


ponedjeljak, 30. kolovoza 2010.

Dragan Gortan - Moj prijatelj slikar


Na slikama mog prijatelja
ljudi ljudima ne sliče
ali je bit pogođena
pa se okvir slike miče

njegovim slikama
okvir i ne treba
ponestane li mu plave
uzme komad neba

tad naslika oblak
i ništa više…
a ja… otvaram kišobran
bojeći se kiše

utorak, 29. lipnja 2010.

Zal Kopp - Daljina


Sanjam, kako u mom nebu,
opojnom bojom sna,
poput mirisnog pupoljka
u cvijet ruže izrastaš.
Pod opustjelim krošnjama
nebeske tišine,
iz moje duše čitaš ove stihove.
Nudim ti samo jesen i ništa više,
a ti tako osjećajna pristaješ
i pretačeš moje jesenje misli,
u osmijeh svojih latica.
Vrhovima usana,
tiho kliziš mojim srcem
i njegovim otkucajima šapučeš,
kako si odavno opustjela
i da zbog tebe,
više nitko nije trebao doći,
a ja samo slušam tvoje riječi
i osjećam plavu boju daljine
u crvenoj boji tvoga glasa.
Pratim drhtanje svojih prstiju.
Željni su tvoga obrisa.
Glasom te ljubim
i mjesto u mom biću,
istkano za tebe
srcem nježno namještam.
Otkrivaš kakav si cvijet,
i kako da te želim,
kako da svoja slova u uzdahe pretvorim,
kako da zaustim,
dok mojoj duši svoje tajne daješ,
kako da te osjećam,
kad se zbog mene
u zrak pretvaraš
i omamljuješ me svojim stidom.

srijeda, 12. svibnja 2010.

Zal Kopp - Ljubav duše


Ako kažem, ova pjesma ima značenje sna,
a sva radost što u njemu odavno spava si ti,
ako te usporedim s blagim osmjehom jutra,
jer zora oduvijek nosi ime tvog prvog pogleda,
hočeš li me ovjenčati svojim srebrnim rukama,
uzeti k sebi i primiti kao sretno sazviježđe?

Mila moja, pamtim dan u kojem postaješ moja,
kad si se u lahoru nasmiješenog proljeća pojavila
i sa te svoje dvije ruke, uznemirene golubice,
poput drhtavog lišća zaplela u mom zraku,
a ja sam ti odmah naznačio nebo boje meda,
i tvoje je drhtanje u dahu tiho sletjelo na mene,
tražeći mjesto gdje će dva tvoja srca smjestit.

U mlazu prvog srca besmrtnost zvijezda čuvaš,
drugo srce, zamah vjetra, duša tvoja ima,
oba srca, duboku i sretnu ljubav k meni nose,
a oči tvoje, mila, savršenim plesom zjenica sjaje,
i s pravom se moje misli u bistrom cvijeću tope,
jer si tragom zaboravljenih uzdaha snena stigla,
tišini mojoj ljudskoj, ljubav svoje duše priznala.

četvrtak, 15. travnja 2010.

Dragan Gortan - Na raskršću


Na raskršću mala kapela…

U njoj
Na zidu starom

Od vapna bijelom
Gori svijeća pod raspelom

U mraku plamićak plamti…

Tu netko još čovjeka pamti
U grad što prođe sigurnim hodom
Pa u tuđi svijet velikim brodom…

Jedan život… kao jedna svijeća

čovječe… Što je sreća?
Mislio si… za nju trebaš obilje
A rastoči se život kao vosak medu škrilje

Od križa
Na bijelom zidu
Tamne sjene dršću

Kao nekad
Njegova duša
Tu… na raskršću

nedjelja, 11. travnja 2010.

Dragan Gortan - Toj ću rijeci


Suze koje ne poteku
(Onda kad plakati se mora)
Pretvore se u podzemnu rijeku
Što sebi traži izlaz ispod gora

Jer ta suza što lice mi ne umi
Ta je rijeka što u meni šumi

Toj ću rijeci jedan izlaz naći
Zajedno će s pjesmama izaći

Dragan Gortan - Svemir se sažima


reći ćeš draga
da mi fali koja daska
ali znam da sam te znao
još prije velikog praska
u jednom pra-atomu
bijasmo zbijeni
ja u tebi… i ti u meni

nazvat ćeš me draga
ludim i groznim
ali baš ta bliskost
učini me nervoznim
željan slobode… nisam te birao
pa je zbog nas zapravo
i svemir eksplodirao

sve ovo možeš
nazvat i lažima
ali osjećam da se zbog nas
svemir opet sažima