nedjelja, 30. kolovoza 2009.

Jovica Letić - U bezvremenu


Dogodili smo se jedno drugom
u trenutku ukazanja
čistog i potpunog života
izvan obmane vremena,
u bezvremenu,

na mjestu gdje se sjedinjuju
rađanje i nestajanje
gdje vječno
ruši bojažljivi mit
o prolaznosti

Dogodili smo se jedno drugom
izvan svega predvidljivog
u našim malim postojanjima
izvan svih velikih htijenja
prizivanih snovima

tek, kao izbor nekih viših,
božanskih zakonitosti
gdje naše misli
nemaju
više što reći

Dogodili smo se jedno drugom
i ne pitaj nikada sebe
zašto je to bilo tako

je li naša izabranost
sudbina sretnika ili prokletnika
je li sve moglo biti
drugačije i običnije

petak, 28. kolovoza 2009.

Dragan Gortan - Vjetrova pjesma


Sinoć je vjetar pjesmu pisao
Vjetropisom što na kišu je mirisao
Pred sobom je vale gurao
Pučinu… kao papir smežurao

Mada razlog pjesmi nije znao
Svog je sebe u pjesmu dao
Jer ni pjesnici razlog ne traže
Pišu… a oči im vlaže

Sinoć je vjetar pjesmu pisao
Samo da bi svijet lakše disao
Jer kad je njegova pjesma stala
… kiša je pala

subota, 22. kolovoza 2009.

Zal Kopp - Platno vječnosti

Jednom ćemo se u obilju vremena i mirisu pogleda naći,
grliti pučinom u sjajnom zanosu sna i svemirom rasti,
ali prije toga, velikim maštanjima moramo tiho proći,
zaustaviti treptaje i zakoračiti obzirom u otkucaje srca.

Kada u mislima svih naših uzdaha osjetimo milost mira,
kad se na tihim proplancima modrih vjetrova odmorimo,
i slike čekanja iskustvom stoljetnih hrastova prihvatimo,
tada ćemo smjeti vještinu nježnih latica na usne staviti.

Sve dok u drhtanju vrelih kapi mjesečine sami postojimo
i zlatni ples suncokreta beskrajnom posteljom snivamo,
ne smijemo plavetnilo duše glasno iznad duge razbacivati,
već sa palete ljubavi na platno vječnosti sebe slagati.

subota, 15. kolovoza 2009.

Jeronim Korner - Moja duša


Dušu si moju razapeo, Kriste,
Kao što vjetar razapinje jedra,
Al njene su misli uvijek mirne, čiste
I njena je volja kao nebo vedra.

U njenoj dubini ko u čaški cvijeta
Jedno sunce sija čistoćom kristala.
To je Tvoja Ljubav velika i sveta,
Koju tako lako nosi duša mala.

O, moja je duša srebro zvonkih struna
Na glazbalu sjajnom Tvojih svetih ruku.
Ona diše mirom nebeskoga čuna
I imade sjaja u svojemu zvuku.