Dragan Gortan - Kažun

Za neke… samo kamen
Na neke… kao znamen

Njemu… od mene naklon
Jer mnogima bijaše zaklon

Od vjetra, nevere… kiše
On stoji… njih nema više

Dragan Gortan - Bez duše

U meni je strašna tajna

Kojom sam sebe lažem
Poput nekog Frankenštajna
Od drugih te žena slažem

Ponekad me moral koči
Jer znam… ne bi se smjelo
Ali jednoj sam već oteo oči
Drugoj kosu, trećoj tijelo

I kad ih u mašti spojim
Kao kule od karata se sruše
Nad mrtvim truplima stojim
… ne uspijevam bez tvoje duše

Dragan Gortan - ...

oblaci… komadići štofa
a nebo kao kaput Tegetoffa

na horizontu sunce
jedrenjak stari
goreći tone i krvari

bespomoćan gledam sve to
dok mi na rukama umire ljeto

Dragan Gortan - Zadnji dani ljeta

Već kraći dani otupješe sunčeve sablje
Nebom plove oblaci kao velike korablje
Zadnji dani ljeta… i neka sjeta

I sve kaže kiša će… leti ljeto bablje
Kroz grane će vjetar protegnuti grablje
Zadnji dani ljeta… baš šteta

Roko Dobra - Pjesnik i more

Pjesniče, ne dvojim, i ti si sâm more,
u tebi se ono i smije i plače;
u tebi i njemu valovi mrmore,
od jednog i drugog biseri privlače...

More se zanese svojom lijepom slikom
kad se grimiz zlatni na nj u večer prospe;
a ti se, nalik mu, sav opiješ likom
izišle iz pjene božanstvene gospe.

More neće naći tko ga samo sniva,
more s tobom spava i s tobom se budi;
poklonik je zvijezda, u tebi prebiva,

gdje svjetlom dubinā, razgaljenih grudi,
izaziva vrijeme koje se snebiva
da ste òno i ti posve istih ćudi.

Dragan Gortan - Oblak

Lijepo je biti oblak
Sav teret koji nosiš
Kišom izrosiš
S vjetrom se raduješ
Suncem izgaraš
Znajuć' da novoga sebe
Od staroga stvaraš

Kad si oblak
Budiš se sa suncem na licu
A u njedrima umjesto srca
Slušaš raspjevanu pticu