ponedjeljak, 30. kolovoza 2010.

Dragan Gortan - Moj prijatelj slikar


Na slikama mog prijatelja
ljudi ljudima ne sliče
ali je bit pogođena
pa se okvir slike miče

njegovim slikama
okvir i ne treba
ponestane li mu plave
uzme komad neba

tad naslika oblak
i ništa više…
a ja… otvaram kišobran
bojeći se kiše

utorak, 29. lipnja 2010.

Zal Kopp - Daljina


Sanjam, kako u mom nebu,
opojnom bojom sna,
poput mirisnog pupoljka
u cvijet ruže izrastaš.
Pod opustjelim krošnjama
nebeske tišine,
iz moje duše čitaš ove stihove.
Nudim ti samo jesen i ništa više,
a ti tako osjećajna pristaješ
i pretačeš moje jesenje misli,
u osmijeh svojih latica.
Vrhovima usana,
tiho kliziš mojim srcem
i njegovim otkucajima šapučeš,
kako si odavno opustjela
i da zbog tebe,
više nitko nije trebao doći,
a ja samo slušam tvoje riječi
i osjećam plavu boju daljine
u crvenoj boji tvoga glasa.
Pratim drhtanje svojih prstiju.
Željni su tvoga obrisa.
Glasom te ljubim
i mjesto u mom biću,
istkano za tebe
srcem nježno namještam.
Otkrivaš kakav si cvijet,
i kako da te želim,
kako da svoja slova u uzdahe pretvorim,
kako da zaustim,
dok mojoj duši svoje tajne daješ,
kako da te osjećam,
kad se zbog mene
u zrak pretvaraš
i omamljuješ me svojim stidom.

srijeda, 12. svibnja 2010.

Zal Kopp - Ljubav duše


Ako kažem, ova pjesma ima značenje sna,
a sva radost što u njemu odavno spava si ti,
ako te usporedim s blagim osmjehom jutra,
jer zora oduvijek nosi ime tvog prvog pogleda,
hočeš li me ovjenčati svojim srebrnim rukama,
uzeti k sebi i primiti kao sretno sazviježđe?

Mila moja, pamtim dan u kojem postaješ moja,
kad si se u lahoru nasmiješenog proljeća pojavila
i sa te svoje dvije ruke, uznemirene golubice,
poput drhtavog lišća zaplela u mom zraku,
a ja sam ti odmah naznačio nebo boje meda,
i tvoje je drhtanje u dahu tiho sletjelo na mene,
tražeći mjesto gdje će dva tvoja srca smjestit.

U mlazu prvog srca besmrtnost zvijezda čuvaš,
drugo srce, zamah vjetra, duša tvoja ima,
oba srca, duboku i sretnu ljubav k meni nose,
a oči tvoje, mila, savršenim plesom zjenica sjaje,
i s pravom se moje misli u bistrom cvijeću tope,
jer si tragom zaboravljenih uzdaha snena stigla,
tišini mojoj ljudskoj, ljubav svoje duše priznala.

četvrtak, 15. travnja 2010.

Dragan Gortan - Na raskršću


Na raskršću mala kapela…

U njoj
Na zidu starom

Od vapna bijelom
Gori svijeća pod raspelom

U mraku plamićak plamti…

Tu netko još čovjeka pamti
U grad što prođe sigurnim hodom
Pa u tuđi svijet velikim brodom…

Jedan život… kao jedna svijeća

čovječe… Što je sreća?
Mislio si… za nju trebaš obilje
A rastoči se život kao vosak medu škrilje

Od križa
Na bijelom zidu
Tamne sjene dršću

Kao nekad
Njegova duša
Tu… na raskršću

nedjelja, 11. travnja 2010.

Dragan Gortan - Toj ću rijeci


Suze koje ne poteku
(Onda kad plakati se mora)
Pretvore se u podzemnu rijeku
Što sebi traži izlaz ispod gora

Jer ta suza što lice mi ne umi
Ta je rijeka što u meni šumi

Toj ću rijeci jedan izlaz naći
Zajedno će s pjesmama izaći

Dragan Gortan - Svemir se sažima


reći ćeš draga
da mi fali koja daska
ali znam da sam te znao
još prije velikog praska
u jednom pra-atomu
bijasmo zbijeni
ja u tebi… i ti u meni

nazvat ćeš me draga
ludim i groznim
ali baš ta bliskost
učini me nervoznim
željan slobode… nisam te birao
pa je zbog nas zapravo
i svemir eksplodirao

sve ovo možeš
nazvat i lažima
ali osjećam da se zbog nas
svemir opet sažima

ponedjeljak, 5. travnja 2010.

Djuro Arnold - U magli


S magle guste danas krajem
Nesigurno nekud basam -
Živa stvora ne susretam
Kao sam na sv'jetu da sam.
Al' ne štapa l' netko za mnom
Ko da teško breme nosi?
Ne bljesnu li sada nešto
Slicno vitoj, oštroj kosi?
A kaki mi nuto lica
Dah podrago poput leda?
Nije l' možda pokraj mene
Proujala samrt bl'jeda?
Ja te tlapnje obuzdavam
I mirno se dalje vijem -
I vec mi je duši voljko
Kô na suncu da se grijem.

srijeda, 17. ožujka 2010.

Enes KIšević - Korijen s krilima


Dugo sam letio u prazno.
Treba na zemlju stati.
Uspravno iz nje rasti.
Uspravno umirati.

Ptice su šumi krila,
a šuma pticama korijen.
List ne leti od sebe,
on biva olujom gonjen.

Pod zemljom i u zraku
u isti mah drvece živi.
Drvo je most što diše
izmedju mrtvih i živih.

I kada ogole grane,
cvrkut ih zazeleni.
Ja ništa rekao nisam:
to jasen šumi u meni.

petak, 12. ožujka 2010.

Zal Kopp - Daljine


Sanjam, kako u mom nebu,
opojnom bojom sna,
poput mirisnog pupoljka
u cvijet ruže izrastas.
Pod opustjelim krošnjama
nebeske tišine,
iz moje duše čitaš ove stihove.
Nudim ti samo jesen i ništa više,
a ti tako osjećajna pristaješ
i pretačeš moje jesenje misli,
u osmjeh svojih latica.
Vrhovima usana,
tiho kliziš mojim srcem
i njegovim otkucajima šapučeš,
kako si odavno opustjela
i da zbog tebe,
više nitko nije trebao doći,
a ja samo slušam tvoje riječi
i osjećam plavu boju daljine
u crvenoj boji tvoga glasa.
Pratim drhtanje svojih prstiju.
Željni su tvoga obrisa.
Glasom te ljubim
i mjesto u mom biću,
istkano za tebe
srcem nježno namještam.
Otkrivaš kakav si cvijet.
i kako da te želim,
kako da svoja slova u uzdahe pretvorim,
kako da zaustim,
dok mojoj duši svoje tajne daješ,
kako da te osjećam,
kad se zbog mene
u zrak pretvaraš
i omamljuješ me svojim stidom.

srijeda, 10. ožujka 2010.

Tommy Shaw - Čamac na rijeci


Odvedi me do mog čamca na rijeci
Moram do nje, prosto moram do nje
Odvedi me do mog čamca na rijeci
I suza će nestati trag

Vrijeme u muku dok vodu joj gledam
Mirom me blaži, dira me nježno
Voda što klizi uz čamac na rijeci
I suza mi otire trag

O, široka rijeka,
Ta rijeka što život mi dira ko val pješčani žal
Sve puteve vodi u duboki mir
Gdje grč mi na licu se briše
Odvedi me do mog čamca na rijeci
I suza će nestati trag

Duboka ta rijeka
Ta rijeka što život mi dira ko val pješčani žal
Sve puteve vodi u duboki mir
Gdje grč mi na licu se briše

Odvedi me do mog čamca na rijeci
Moram do nje, s tobom moram do nje,
Odvedi me do mog čamca na rijeci
I suza će nestati trag.

ponedjeljak, 8. ožujka 2010.

Ivica Smolec - Sam


I kružim iznad usnulog jezera
i mjesec me gleda i šuti
i sjena moja crna sjajnom vodom klizi

i pustam krik tuge i očaja

jer u bijeloj zimskoj noći biti sam
jer biti sam iznad voda
jer biti sam ispod zvijezda

jer ... biti sam...

utorak, 16. veljače 2010.

Lo Tai Po - Breskvin cvijet


Pitaš me zašto sam ostajem na zelenoj planini,
Smiješim se u tišini, dok mi duša slobodno luta.
Potok nosi pupoljak breskvinog cvijeta u nepoznato,
Odvojen od svijeta ljudi, imam svoje nebo i zemlju.

ponedjeljak, 15. veljače 2010.

Boris Kvaternik - Kralj ulice


Stajao je na svom tronu
Kao neosporni kralj ulice.
Njegove oči su me okrznule
Iz mraka, dok je sjedio
Na kamenom stupiću ograde
Kad sam došepesao doma
Oko dva ujutro.

Mačak Miki, vucibatina
Koja živi u našem dvorištu.
Zaarlaukao je kako samo on to zna
Kada željan je malo pažnje,
Ta skitnica porezanog uha,
Što ga nema noćima.
Zastao sam i privinuo
Njegovu uhatu i dlakavu glavu
Tik na svoje lice.
Razumjeli smo se,
Trepćući, pogledavajući,
Frkćući ispod glasa –
Dvije skitnice.
I meni je došlo
Da tada zaarlaučem
Iz sveg glasa
Od osamljenosti
A istovremeno od sreće
Što on je tu.

subota, 30. siječnja 2010.

Dragan Gortan - Što radi Pluton?


Od svih planeta
Sunčeva sistema
Draga… od Saturna
Poštenijega nema

Jer dok mu prvi susjed Uran
Vodi život raskalašen i buran
Saturn stoji kao okamenjen
I prstenom kaže… Ja sam oženjen

Draga ne budi tmurna
Ne budi jalna
Između mene i Saturna
Konjunkcija je stalna

Što radi Pluton?
Ne vidi se
Dalek od sunca
Kod njega je stalno suton

subota, 23. siječnja 2010.

Dragan Gortan - Brod i galebova utjeha


Taj stari ribarski brod
Koji je nekada orao more
A iza čije su krme
(iz plave brazde)
Kao iz rodne njive
Nicale i rasle ribe
Izvučen na suho i zaboravljen
Od ljudi i mora ostavljen
Kao odbačeni ljubavnik
Plače suzama od rđe.

Taj stari ribarski brod
Kojega rastače vrijeme
I koji se onako nagrižen od soli
Pod teretom godina krivi
To zapravo i nije brod...
Oronuli je to i usamljeni starac
Koji još samo od uspomena živi.

U noći bez mjeseca
Utrobom mu odzvanjaju glasovi ribara
Pa sanja nabrekle mreže prepune riba
Do pucanja napete sajle
I čuje kako vitla škripe
Dok mu se pramac zabija u noć
Gušću i crnju od crnila sipe.

Svojim mu kliktanjem galeb
Jutrom utjehu daje
"Smiri se...smiri...smiri!
To bio je san...samo san...i ništa drugo,
Smiri se starče jer znam da nije lako
Kad miris mora donese ti jugo..."

Dragan Gortan

ponedjeljak, 11. siječnja 2010.

Enes Kišević - Između dva krika


Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim kao teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih