Goran Karan - Da me pojubiš

Evo se vuku kasne litnje ure.
Ja mira nimam, krv tilon vrije.
Ka vitar kliznija bi ti kroz škure
da te probudin ko nitko prije.

I da ti rečen koliko te jubim
svi pusti libri bili bi malo.
A da se stisneš tu uz moje grudi
bez jedne riči sve bi se znalo.

Najliplja među svim lipima
usne mi svoje daj.

Da me pojubiš, da te pojubim,
pitali bi pošto svit?
Da me pojubiš, da te pojubim
pivali bi anđeli.


Da me pojubiš, da te pojubim
nima tega ča ti ne bi da.
Misec i zvizde ča nebom klize
sve bi ti skinija.

Od sriće cilo srce bi bilo
kad bi me jubilo.

Još da je malo po´tvoje lancune.
Posteja topla tajne ti skriva,
duše i tila najlipje bokune.
Ti imaš ono ča meni triba.

Najlipša među svim lipima.
Usne mi svoje daj.

Josip Pupačić - More

I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobro jutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru

Dragan Gortan - Zbog tebe

Zbog tebe bih mogao
Napisati ljubavnu pjesmu
U njoj će oblaci
Postati bijeli jedrenjaci

Najljepšem u toj regati
Tvoje ću ime dati
Pa i ako kiša počne rositi
Ništa zato...
I te će kapi tvoje ime nositi

Dragan Gortan - Kišno jutro

dva oblaka skupa
(a jutro tek pupa)

crni se mršti
munjama pršti

bijeli se seli
vjetru veseli

dva oblaka skupa
a kiša… grad kupa

Dragan Gortan - Ako daš mi ruku

Daj mi ruku da potražimo otok
Čiji je pijesak nježniji od morske pjene
Gdje svoj strah možeš predati moru
Neka ga vali mrve i razbiju od stijene

Daj mi ruku i kad nađemo taj otok
Slijedeći samo galebove što visoko lete
Raduj se sa mnom nejljepšem zalazu
Na isti način kao što raduje se dijete

Ako daš mi ruku kada nađemo taj otok
I ako mi kažeš da vjeruješ u mene
Kad sunce zađe...i kad nas ne bude bilo
Ostaju zagrljene naše sjene

Dragan Gortan - Vlakom prema oprostu

prema Oprostu
vlakovi stalno voze
na ukrcaj stigneš
bez gužve, nervoze

kad svoju taštinu
hrabrošću premostiš
(sat krene unatrag)
tad otputuješ… oprostiš

nakon Oprosta…
srce se nasmije
(ili malčice još tuguje)
što ne oprosti prije

i zapamti…
(ako je Oprost posrijedi)
povratna karta
ti zauvijek vrijedi

Dragutin Tadijanović - Dugo u noć

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna!kaži, što to sja
U tvojim očima

Dugo u noć,u zimsku bijelu noć?

Dragan Gortan - Eto...na nebu sam

na nebu oblaci…
kredom bijelom
modrinu kroje

tebi mila…
(od prozračnoga tila)
večernju haljinu nebesko plave boje

pitaš kako znam…
eto… na nebu sam
otkad očima ubrah cvijeće s haljine tvoje

Dragan Gortan - More ljubavi

Potoni u moru ljubavi
Bez glasa
Tiho
Kao riba
Jer to more je beskraj
Kao majka nek' te ziba

Pusti nek' uspava te
U svom krevetu od soli
Ne misli na dno ni obale
Na sutra
Ni na boli

Kad potoneš u more ljubavi
Ne trebaš ni veza ni luke
Potoneš u nečije oči
Zagrle te nečije ruke

Dragan Gortan - Prekasno je

dirala je moje pjesme
splela se u moje rime
nije znala da se ne smije
da će nemir dobit s time

sad se sama sebi čudi
kako ćuti pjesme moje
dok se noću s pjesmom budi
šapće duša… prekrasno je

dirala je moje riječi
udomila ih kao svoje
um bi htio da to spriječi
al' srce viče… prekasno je!

Dragan Gortan - Malo more

U zrncu soli zarobljena slika
Svih riba, barki, luka, brodova
Sačuvano svjetlo svjetionika
Okus i miris morskih plodova

Treba mi jedna žličica mala
Samo onako...radi fore
U njoj ću otopiti dva kristala
I eto ti draga...malo more

Dragan Gortan - Suze od smole

Zamisli da si vjetar
A ja da sam drvo
I reci mi...koji list
Dodirnula bi prvo

Jer budeš li lahor
Što svoju krošnju išće
Znat ću da si tu
Kad zatreperi mi lišće

Bude li tad jesen
A moje grane gole
Pusti me da plačem
Suzama od smole

Leteći Odred - Moje misli tebi odlaze

Kao što nijema slika
pogledom sve govori
i kao kad ispred tebe
netko vrata zatvori

drhtale su usne kao prut
nisam znao da smo zadnji put
e, da su stigle da te poljube
možda bi i samnom ostale

Moje misli tebi odlaze
lako dođu a teško prolaze
iz daljina k'o da čujem glas
gotovo je nema više vremena za nas

Kao kad stare slike
vremenom ti izblijede
i nikada oni dani
više se ne dogode

moje suze noć je sakrila
cijelog me u crno zavila
e da si htjela me poljubiti
mogla si se i zaljubiti

Dragan Gortan - Otok u moru

zoveš me Otoče
smatraš usamljenikom
osjećaš me spasiocem
a sebe… utopljenikom

(dok se nismo znali…
sanjala si o mojoj obali)

ali izgled obale
morske mijene tvore
zato pristajem… bit ću Otok
a Ti budi moje more

(dok se nismo znali…
sanjao sam da me miluju tvoji vali)

Žika Marinković Sumac - Jedna suza na tvom licu

Jedna suza na tvom licu
opekla me one noći
kad sam tebi rek'o, mila
da ti više neću doći

Tu sam suzu izbrisao
al' me ona i sad peče
i seća me na tu ljubav
na to naše zadnje veče

Sede vlasi već cvetaju
strasti su mi davno mirne
za tu suzu, ja te molim
draga moja, ne kuni me

Iako je sve to prošlo
u duši se tuga skriva
samo osta jedna suza
što se nikad ne izliva

Dobriša Cesarić - Pjeni se more

Uzdišu vali
--Pjeni se more--
Pred njim smo mali
--Pjeni se more--
Pljuskanjem budi
Čežnje i žudi
Godina ludih
--Pjeni se more.

Što me to boli?
--Pjeni se more--
Da l' me još voli?
--Pjeni se more--
Sve što imadoh
Ljubavi dadoh,
Poražen padoh
--Pjeni se more.

Giuliano - Južina

Jugo će, kažu oni što vide
Da ponovo krećem na put za nigdje
Jugo se sprema, valovi dižu
Pogledi njeni me više ne stižu

Dalekim sad plovim morem
Zaboravljam naše zore
Ostaje mi samo more
I vjetar što tuče u lice i dušu

Galebovi u daljini, more i ja u blizini
Prilazi mi, ja mu pričam
O ljubavi jednoj što bila je davno

Okreće jugo, more već vrije
Bog je uz mene, strah me nije
Samo što dalje, druga obala zove
Mislim na sutra, ostavljam snove

Rakovi, školjke i morske alge
I mnogo, mnogo kamenog cvijeća
Na grobu mome umjesto svijeća
Svjetleće ribe držat će stražu

Antun Gustav Matoš - Utjeha kose

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

Rainer Maria Rilke -Samoća

Samoća je poput kiše.
U večeri iz mora se diže,
iz ravnica pustih i dalekih stiže,
ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svjetlost izišla,
kad ulice se okreću spram zore,
i kad se tijela što nisu ništa našla,
razočarano dijele puna more,
i kada ljudi što od mržnje gore,
u postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće........

Dragan Gortan - U pjeni

kad na stijenu val skače
suzama od pjene plače
uplakan se moru vraća
slan od soli… slan od plača

kad na stijenu val dođe
otkida je, mrvi… glođe
al' taj udarac i more boli
od suza je slano… ne od soli

nad stijenu se val prope
u pjeni se suze stope
al' suze strast ne smire
na stijeni val umire

Dragan Gortan - Uvijek možeš

za tebe sunce nebeskim svodom
s iglama zlatnim i rižinim bodom
od oblaka bijelu haljinu plete

svaki oblak jedno malo klupko
u bijele niti razvući će ljupko
male ptice što pod svodom lete

puhne li vjetar kada padne veče
sve će zvijezde… i manje i veće
samo zlatna dugmad na haljini biti

zapuše li jače, a ne ovako blago
rasplete li je… svoje tijelo nago
uvijek možeš pod moje tijelo skriti

Dragan Gortan - Od takve ljubavi

na ušću…
neće rijeka moru reći
daj me pusti… želim teći
kad svi izvori što rijeke tvore
sanjaju da budu more

na ušću…
rijeka more ljubi
makar zna da gubi
svoje ime…
i sve sa njime

na ušću…
rijeka moru preda
svoju memoriju
tok kroz dolinu
i izvor u gorju

od takve ljubavi
čak ni moru nije svejedno
rijeka i more postaju jedno

Dragan Gortan - Žudnja

Nad mjesecom
Kad oblak zgusne
Sve što želim
Tvoje su usne

Nemoj dušo
Da te noćas brine
Da nestat će žudnje
Nestane li mjesečine

Jer i sinoć je oblak
Nad mjesecom bio
Pa je žudnja bdjela
Dok je mjesec snio

Dragan Gortan - Budem li more

budeš li obala
što vale sniva
bit ću val
što te pokriva

budem li more
i ništa drugo
za bonace
sanjat ću jugo

Dragan Gortan - Sve što nam treba

Dajmo svim noćima zore,
svima gladnima hljeba,
dajmo svim ribama more,
a nama…
nama samo ljubavi treba.

Dragan Gortan - Pjesma u srcu

dotaknem li te
pretvorit ću te u stih
ući ćeš u moje pjesme
i postati jedna od njih

naći ću ti mjesto
gdje nećeš biti sama
duboko u mom srcu
s najljepšim pjesmama

poželim li te
kao pjesmu reći
mojim ćeš žilama
umjesto krvi teći

Dragan Gortan - Noć sa tri mjeseca

u svakom tvom oku
jedan mali mjesec

na nebu treći…
najveći

kad najvećeg oblaci skriju
u tvom oku još uvijek siju

svako tvoje oko
jedna mala zvijezda

a znaš li koliko na nebu?
beskonačno

pa i kad nije oblačno
zorom ih dan zgasne

ali te u tvom oku
i dalje sjaje jasne

Dragan Gortan - Dosta je samo biti

Dosta je samo biti
Leći u travu i snivati
Puniti vjetrom njedra
K'o brod širiti jedra
I ploviti...ploviti

Dosta je samo biti
Pa budi takva i ti
Dok ležimo skupa u travi
(tihi i sitni k'o mravi)
Budimo lađe što plove
Kroz snove...kroz snove

Dosta je samo biti
Jedno uz drugo se sviti
U moru zelene boje
Tek rosa...suze su tvoje
To ljubav iz oka ti zrači
Ej mala...daj ne plači...ne plači