utorak, 17. ožujka 2009.

Dragan Gortan - Otok u moru


zoveš me Otoče
smatraš usamljenikom
osjećaš me spasiocem
a sebe… utopljenikom

(dok se nismo znali…
sanjala si o mojoj obali)

ali izgled obale
morske mijene tvore
zato pristajem… bit ću Otok
a Ti budi moje more

(dok se nismo znali…
sanjao sam da me miluju tvoji vali)

2 komentara:

Anonimno kaže...

Da li je svjetionik uvijek spas za utopljenike
ili ih oni ne žele vidjeti, možda imaju svoju misiju da potonu zajedno sa svojim šupljim brodom.
Fotka je izvanredna.Svjetionik čvrst i postojan odoljeva uzburkalom moru, njegovoj prevrtljivosti,talasima,pjeni, oseku i plimi.
U daljini koda se vidi jedan brod koji se spasio možda baš zahvaljujući tom svjetioniku i nije ušao u nesigurne plitke vode. Vide mu se samo obrisi na sigurnoj udaljenosti od podvodnih grebena i morskih oluja.Stihovi Gortanovi izuzetni predivno uklopljeni uz fotku.

marinela kaže...

gledam....čitam...razmišljam o tome jesam li ja ikada bila nečiji svjetionik...nemam odgovora...a možda ga samo ne znam...barem u ovom času..
prelijepa slika....prelijepi stihovi:!!