zoveš me Otoče
smatraš usamljenikom
osjećaš me spasiocem
a sebe… utopljenikom
(dok se nismo znali…
sanjala si o mojoj obali)
ali izgled obale
morske mijene tvore
zato pristajem… bit ću Otok
a Ti budi moje more
(dok se nismo znali…
sanjao sam da me miluju tvoji vali)
smatraš usamljenikom
osjećaš me spasiocem
a sebe… utopljenikom
(dok se nismo znali…
sanjala si o mojoj obali)
ali izgled obale
morske mijene tvore
zato pristajem… bit ću Otok
a Ti budi moje more
(dok se nismo znali…
sanjao sam da me miluju tvoji vali)
2 komentara:
Da li je svjetionik uvijek spas za utopljenike
ili ih oni ne žele vidjeti, možda imaju svoju misiju da potonu zajedno sa svojim šupljim brodom.
Fotka je izvanredna.Svjetionik čvrst i postojan odoljeva uzburkalom moru, njegovoj prevrtljivosti,talasima,pjeni, oseku i plimi.
U daljini koda se vidi jedan brod koji se spasio možda baš zahvaljujući tom svjetioniku i nije ušao u nesigurne plitke vode. Vide mu se samo obrisi na sigurnoj udaljenosti od podvodnih grebena i morskih oluja.Stihovi Gortanovi izuzetni predivno uklopljeni uz fotku.
gledam....čitam...razmišljam o tome jesam li ja ikada bila nečiji svjetionik...nemam odgovora...a možda ga samo ne znam...barem u ovom času..
prelijepa slika....prelijepi stihovi:!!
Objavi komentar