Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.
Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.
Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.
Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.
Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.
Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.
Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.
2 komentara:
Jako lijepa fotografija u kojoj su se dodirnuli nebo i more. Kao da su jedno, ista boja, nijansa, uzburkanost, dišu kao jedno i ruše granice koje ih dijele.
Mala ograda iza livade, kao da kaže
ne idi, opasno je uroniti u ovaj plavi beskraj. Snove ipak vuče to
plavetnilo.
Nebo poput divne Nerudine pjesme i voli i ne voli. Ono živi na dva načina, ima dva života, sve ovisi kakvim očima gledamo.
Pjesnik, meni jako drag, još je uveličao ljepotu ove fotografije.
U životu ljudi, često se isprepliće ta dilema, važu da li vole ili ne, mada mislim kada je ljubav istinska, onda tu i nema takvih dilema. Onda se samo voli, čak i onda kada se ne voli.
Zahvaljujem autoru bloga na ovoj prekrasnoj fotografiji i stihu, koja razbija tmurnost ovoga jutra.
hvala gospodine Pablo,
Objavi komentar