Arsen Dedić - Snijeg

Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga.
Naša mladost,
naša snaga,
sve se topi.
Sunce popi
žrtvu svoju.
Tišina na Mirogoju,
sjeto vječnog praga.
Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga.

Snijeg će proći,
sve će proći,
moja draga.
Naši dani,
burne noći,
sve će proći.
Tvoje oči
bit će blijede.
Tvoje kose bit će sijede.
Ljepoti ni traga.
Snijeg će proći,
sve će proći,
moja draga.

Bol će minut,
sve će minut,
moja draga.
Smrt će naše
breme skinut.
Kuda će se
duša vinut,
tko će znati?
Zemlja će smirenje dati:
mora biti vaga.
Bol će minut,
sve će minut,
moja draga.

Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga.
Naša mladost,
naša snaga,
sve se topi.
Sunce popi
žrtvu svoju.
Tišino na Mirogoju,
sjeto vječnog praga.
Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga.

Enes Kišević - Prisutan kao svjetlost, bez glasa

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.

Ivica Grgić - Jednom kad ne dođe sutra

Jednom kad ne dođe sutra
i u beskrajnu kad zaplovim noć,
sve nove zore i buduća jutra
kraj mene će mrtvog proć.

A ja ću poželjet u svome moru
duge tišine i sna bez sanja
samo još jednu dočekat zoru
i da svijetlost obasja me danja.

I gle, ostat ću u tami, krut
bez snage da molim il' kunem,
ja neću biti ni tužan, ni ljut,
ni osjetit neću da već trunem.

Anonimno - Paleta boja

Ako želiš sa mnom poći
Ako trebaš ruke moje
Tad na tren zatvori oči
Pomiješaj u srcu boje.

Svoju sreću, tugu svoju
Sa tobom bih dijelit htio
Tebi pružam kist i boju
Mada ne znam, bih li smio.

Ako žutu ružu vidiš,
Ti crvenu od nje stvori.
Ljubavnih se riječi stidiš?
Pusti ružu da govori.

Daj njoj, što mi želiš dati
Nek' mi tvoje misli nosi.
Sve što ćutiš, ja ću znati.
Reći će mi cvijet u kosi...

Zal Kopp - Aroma tvoje vidljivosti

Po crvenim drhtajima mojih usana
prolijeva se opojni miris tvojih grudi,
i raskošna aroma tvoje vidljivosti
odzvanja gutljajima mojih poljubaca.

S jedne strane tvoriš strast vjetra,
a s druge strane, užarena sred tišine,
nosiš me šapatom prema svom tijelu,
i na dolasku sunca kupiš moje sjeme.

Sva tajna tvojih čistih prepona
modri je obris uzdaha u mojoj krvi,
a svijet kojim poda mnom sijevaš
kapima boje neba omamljuje kožu.

Jedno smo biće među zagrljajima,
i jedan beskraj vječne priče vremena,
a dodamo li slatki osmjeh požude,
ljubavlju se stapamo u jedno srce.

Sretan što tečeš pod mojim rukama
slijedim duboki san naših poljubaca,
i prateći vlažne dodire bijelih bokova
prepuštam se otkucajima tvoje krvi.

Udišem te usnama, tako se nastavljam,
a zanosom cjelova kojim sam te sreo
i koji čuvaš u mirisu svojih milovanja,
hraniš me nježnošću bezglasnog uzdaha.

Tvoji hitri prsti oblikuju strast ognja,
tvoje su blistave noge užitak oko mene,
zvijezde u tvom njihanju postaju ptice,
i snovi moga tijela u tebi imaju dušu.

Ljubavnica si koju ne zapostavljam,
a sricati ljepotu u osmjehu tvoga tijela
i kušati u tvome voljenom tijelu zrak,
mila moja, samo to i želim zauvijek!

Pablo Neruda - Kad umrem

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina
da osjetim nježnost što izmjeni moju sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju.

Francesco Petrarca - Ja nemam mira

Leden a gorim, plašim se i nadam;
Po nebu letim, a na zemlju padam;
Ne hvatam ništa, a svijet čitav grlim.

Amor me kazni da sred uza stojim,
Nit' omču driješi, nit' okove steže,
Nit' da me smakne, nit' da odveze,
Neće me živa, ne smatra me svojim.

Bez vida vidim, nijem glasa ne gubim:
Umrijeti žudim, a pomoći tražim,
Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.

Nit' mi se mrije nit' mi se živi,
Smijem se plačući, žalosću se snažim.
Ovakvom stanju vi ste, gospo, krivi.

Pablo Neruda - Sviđaš mi se kad šutiš

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.