utorak, 16. lipnja 2009.

Ivica Grgić - Jednom kad ne dođe sutra


Jednom kad ne dođe sutra
i u beskrajnu kad zaplovim noć,
sve nove zore i buduća jutra
kraj mene će mrtvog proć.

A ja ću poželjet u svome moru
duge tišine i sna bez sanja
samo još jednu dočekat zoru
i da svijetlost obasja me danja.

I gle, ostat ću u tami, krut
bez snage da molim il' kunem,
ja neću biti ni tužan, ni ljut,
ni osjetit neću da već trunem.

4 komentara:

Anonimno kaže...

Sve nas to jednom čeka, ipak ovo je
pretužno, zaledim se kada pogledam
ovu fotografiju u kombinaciji sa stihovima koje nam je autor bloga dao.
Fotografija je majstorski uradjena, ali jako tmurna, mračna.
Groblje u magli pred oluju.
Opasano zidovima, stvorene prepreke i zatvor cak i za ovaj posljednji put.
Pjesma mračnom i tužnom atmosferom dobro prati fotografiju.
Dojam je porazan za gledača i nikako nikome nece razveseliti ovaj tmuran dan, mada ljepota postoji i u tuzi. Voljela bih da je autor bloga u boljem raspolozenju, pa da nam prenese malo svoje radosti.

nonicro kaže...

Moram da kažem da ni pjesma, niti fotografija nisu odraz mog raspoloženja, nego inspirativni spoj stiha i fotografije...
Danas je tuga, sutra će biti radost, a neki drugi dan možda ljubav ili erotika...

Anonimno kaže...

To mi je jako drago, jer doista ovo zrači nekim sjetnim raspolozenjem. Lijep inspirativan spoj onda! Bravo!

jelica kaže...

pozdravljam te prijatelju...