Jednom kad ne dođe sutra
i u beskrajnu kad zaplovim noć,
sve nove zore i buduća jutra
kraj mene će mrtvog proć.
A ja ću poželjet u svome moru
duge tišine i sna bez sanja
samo još jednu dočekat zoru
i da svijetlost obasja me danja.
I gle, ostat ću u tami, krut
bez snage da molim il' kunem,
ja neću biti ni tužan, ni ljut,
ni osjetit neću da već trunem.
i u beskrajnu kad zaplovim noć,
sve nove zore i buduća jutra
kraj mene će mrtvog proć.
A ja ću poželjet u svome moru
duge tišine i sna bez sanja
samo još jednu dočekat zoru
i da svijetlost obasja me danja.
I gle, ostat ću u tami, krut
bez snage da molim il' kunem,
ja neću biti ni tužan, ni ljut,
ni osjetit neću da već trunem.
4 komentara:
Sve nas to jednom čeka, ipak ovo je
pretužno, zaledim se kada pogledam
ovu fotografiju u kombinaciji sa stihovima koje nam je autor bloga dao.
Fotografija je majstorski uradjena, ali jako tmurna, mračna.
Groblje u magli pred oluju.
Opasano zidovima, stvorene prepreke i zatvor cak i za ovaj posljednji put.
Pjesma mračnom i tužnom atmosferom dobro prati fotografiju.
Dojam je porazan za gledača i nikako nikome nece razveseliti ovaj tmuran dan, mada ljepota postoji i u tuzi. Voljela bih da je autor bloga u boljem raspolozenju, pa da nam prenese malo svoje radosti.
Moram da kažem da ni pjesma, niti fotografija nisu odraz mog raspoloženja, nego inspirativni spoj stiha i fotografije...
Danas je tuga, sutra će biti radost, a neki drugi dan možda ljubav ili erotika...
To mi je jako drago, jer doista ovo zrači nekim sjetnim raspolozenjem. Lijep inspirativan spoj onda! Bravo!
pozdravljam te prijatelju...
Objavi komentar