Ivica Grgić - Duša

Znam, jednom dignut će se duša
iznad površnosti zemnih slika
i tražeć neko drugo nebo
lebdjet će bez stasa i bez lika.

Lutat će tako bez dana i noći
uvijek novu sretajuć strahotu,
nesmirena, neutješena, ko što je i bila
u svom smrtnom, prolaznom životu.

I tražeć nekog ili nešto
u tom hladnom prostoru bez kraja,
znam, proći će grješna, slijepa,
mimo vrata nedohitnog raja.

I neće žalit usred beskraja tišine,
tek izustit će psovku il prostotu,
baš kao što drska je i bila
u svom smrtnom prolaznom životu.

I neće više nikad susrest svoje znane,
mile i drage više dotać neće,
pogana i prognana, daleko po strani
u grču samoće kunit će i mrijet će.