Sinoć je vjetar pjesmu pisao
Vjetropisom što na kišu je mirisao
Pred sobom je vale gurao
Pučinu… kao papir smežurao
Mada razlog pjesmi nije znao
Svog je sebe u pjesmu dao
Jer ni pjesnici razlog ne traže
Pišu… a oči im vlaže
Sinoć je vjetar pjesmu pisao
Samo da bi svijet lakše disao
Jer kad je njegova pjesma stala
… kiša je pala
Vjetropisom što na kišu je mirisao
Pred sobom je vale gurao
Pučinu… kao papir smežurao
Mada razlog pjesmi nije znao
Svog je sebe u pjesmu dao
Jer ni pjesnici razlog ne traže
Pišu… a oči im vlaže
Sinoć je vjetar pjesmu pisao
Samo da bi svijet lakše disao
Jer kad je njegova pjesma stala
… kiša je pala
2 komentara:
Ova ljepota naprosto ostavlja bez daha, fotka iz snova, pjesma prelijepa. Divan spoj fotografije i stiha. Fotka budi čeznju za ovako fantastičnim smirajem dana, valovitim morem, zapjenjenim i uzburkanim, poput osjecanja sto se bude, tjerani vjetrom. Nebo dinamično, zivo, zasuto oblacima divnih boja, boje mora predivne. Prava fantazija kolorita. Romantična, sanjarska, savršena fotka i predivna Gortanova pjesma, pa kako bolje uljepšati dan. Majstorsko savršenstvo!
Tako lijepo razigrana...no pomalo i nemirna...vjerojatno što donosi i kišu i pjesnikovo suzno oko...
Bit će ju lijepo gledati i slušati kako kapi kiše po prozoru klize...
Objavi komentar