Dragan Gortan - Jesenski akvarel

''Tu će prevladavati smeđi tonovi''
Jesen predloži

(vjetar se šutnjom složi)

''Da… ali vode… vode treba više!''
Zažubore kiše

(i kiša bez da zamoli samo se proli)

Sad sjetna… kakva zna biti
Jesen pred mokrom slikom sjedi
Kiša… koja ne prestaje liti
Niz sliku se uporno cijedi

Boje su sve mekše…rjeđe
Drveće kraj puta već izmaglica guta
I sve postaje… nekako smeđe

Šumu oblaci stišću

(a vjetar… još spava u lišću)

Dragan Gortan - Što ću s ovom lunom

ljudi moji…
što ću s ovom lunom
pokrije se oblakom
ko' vunenim poplunom

i zaspi bezbrižno
na zvjezdanoj stazi
cijelu noć u oblaku
do grla u vlazi

onda jedne večeri
sva jadna oteče,
''navukla sam reumu''
kroz suze mi reče

tako otečena
preko neba ide
od bola neizdrživog
sve se zvijezde vide

a ja u jastuk
svoju glavu skrijem
pa trepćuć' kao sova
cijele noći bdijem

ljudi moji…
što ću s ovom lunom
prazne je glave,
a kaže se punom

Dragan Gortan - Jesenji krešendo

Telefonske žice uz prugu Pazin Cerovlje
U ranu jesen postanu notno crtovlje

Te crte stupovi na taktove razdijele
A ptice su note što taktove nasele

I traje… traje… traje ta kompozicija
Kao pozdrav ljetu na kraju solsticija

Tad sve selice koje žele bit u trendu
Dolijećući daju obol tom krešendu

I sve ih je više… više… i više…

A onda…

Jednog dana netko note izbriše
Ptica nema više…
Umjesto njih pjevaju kiše

Dragan Gortan - Sunčev sat

Mudar je taj sunčev sat
Nema kucaj, nema bat
U oblačne i tmurne dane
U njemu vrijeme stane...

Da je meni bit taj sat
Da mi je tu mudrost znat
Na nebu kad sunce gori
Pustit sjenu da govori…

Radovat se suncu... zori
I nemat ničeg što umori
Ne znat ništa što zabrine
Plesti život od vedrine