petak, 27. studenoga 2009.

Dragan Gortan - Utjeha staroj uri


Gledam staru uru
Svoje vrijeme mrvi
Njenu polituru
Već načeše crvi

Brojke joj blijede
Jedva da se vide
Al' još tiho prede
… ide

Kad se zvono začu
Zazvuči poput krika
(Jer i ure plaču
Sklopom zupčanika)

Draga moja uro
I ja vrijeme satrah
Uzalud nam suze
Ne možemo unatrag

3 komentara:

Brodja, kaže...

Savršenstvo..samo neznam jel to mi starimo ili vrijeme ide.Ipak,možda ni jedno ni drugo..hehehe..ili oboje..U svakom slučaju,pozdrav majstoru fotografije i savršenih stihova!.brodjanka

Mirna kaže...

Majstorski uredjena fotografija, jako lijepa pomalo sjetna pjesma, neizbježan tok vremena, protok lijepog i ružnog. Fantastična fotograija divno uklopljena s stihom.

Unknown kaže...

Volim stare ure, svjedoke nekog vremena sada tu s nama...Ova ura je jako lijepa i sigurna sam da bi uz ovu lijepu pjesmu imala i puno životnih priča. I ne samo da ne možemo natrag i ne trebamo. Sjetih se i Seneke: "Uvijek imam slobodna vremena kao što ga imaju svi ljudi kad to hoće." - jer živimo ovdje i sada a ova tvoja odlična fotka potvrđuje sva vremena bilo nas ili nebilo:)