ponedjeljak, 11. siječnja 2010.

Enes Kišević - Između dva krika


Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim kao teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih

4 komentara:

Brodja, kaže...

Pjesnik za sva vremena...dobar odabir.Nadam se da si dobro,da uživaš u prvim danima Nove..pozz

Good Ghost kaže...

jako lijepo

Unknown kaže...

Galeb...krik i Enes...tvoj izričaj jako lijep!!!

Mirna kaže...

dojmljivo, fascinantno lijep spoj ove divne fotke i prelijepog stiha. Gledam, čitam i uživam. savršeno, majstorski uhvacen galeb u pravi tren, trag vode za njim, njegov krik koji kao da odzvanja ovom fantastičnom pjesmom. divan rad.