Daj mi ruku da potražimo otok
Čiji je pijesak nježniji od morske pjene
Gdje svoj strah možeš predati moru
Neka ga vali mrve i razbiju od stijene
Daj mi ruku i kad nađemo taj otok
Slijedeći samo galebove što visoko lete
Raduj se sa mnom nejljepšem zalazu
Na isti način kao što raduje se dijete
Ako daš mi ruku kada nađemo taj otok
I ako mi kažeš da vjeruješ u mene
Kad sunce zađe...i kad nas ne bude bilo
Ostaju zagrljene naše sjene
Čiji je pijesak nježniji od morske pjene
Gdje svoj strah možeš predati moru
Neka ga vali mrve i razbiju od stijene
Daj mi ruku i kad nađemo taj otok
Slijedeći samo galebove što visoko lete
Raduj se sa mnom nejljepšem zalazu
Na isti način kao što raduje se dijete
Ako daš mi ruku kada nađemo taj otok
I ako mi kažeš da vjeruješ u mene
Kad sunce zađe...i kad nas ne bude bilo
Ostaju zagrljene naše sjene
2 komentara:
i fotka i stihovi ostavljaju bez daha.Ne znam što mi ljepše.Ovaj otok ko iz snova, iz svijeta mašte zamagljen u daljini koda nije stvaran, koda ne postoji i koda ga nitko i ne može dostići. On je samo za one koji se usude..utonut u nepoznato,uci u tu malu rupu obavijenu maglom, snenom atmosferom,oni koji su hrabri zaplovit u svijet mašte i ostaviti realnost negdje daleko iza sebe.A to je put bez povratka.boje tople predivne, čak ni oblaci nisu tu zlokobni vec kao neki divni čuvari otoka.Pjesma dostojna fotke, e da ja imam tu ruku...
Odlična fotka,posebne atmosfere, koju joj daje fino,nisko bočno svjetlo..i kao da je to otok iz ove krasne pjesme,koji bih i ja voljela naći.Jako lijepo.
Objavi komentar