utorak, 24. ožujka 2009.

Dragutin Tadijanović - Dugo u noć


Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna!kaži, što to sja
U tvojim očima

Dugo u noć,u zimsku bijelu noć?

2 komentara:

Anonimno kaže...

predivna zimska.znači snijeg se očekuje!pahulje poput čarobnih zvjezdica,divna fotka daje osjecaj tišine i mira,pomalo budi sjetu i čežnju.Divna Tadijanoviceva pjesma vječna.

Anonimno kaže...

prekrasna ti je ova fotka....prekrasni su stihovi...toliko se savršeno upotpunjuju.....svaka čast:!