Jugo će, kažu oni što vide
Da ponovo krećem na put za nigdje
Jugo se sprema, valovi dižu
Pogledi njeni me više ne stižu
Dalekim sad plovim morem
Zaboravljam naše zore
Ostaje mi samo more
I vjetar što tuče u lice i dušu
Galebovi u daljini, more i ja u blizini
Prilazi mi, ja mu pričam
O ljubavi jednoj što bila je davno
Okreće jugo, more već vrije
Bog je uz mene, strah me nije
Samo što dalje, druga obala zove
Mislim na sutra, ostavljam snove
Rakovi, školjke i morske alge
I mnogo, mnogo kamenog cvijeća
Na grobu mome umjesto svijeća
Svjetleće ribe držat će stražu
Da ponovo krećem na put za nigdje
Jugo se sprema, valovi dižu
Pogledi njeni me više ne stižu
Dalekim sad plovim morem
Zaboravljam naše zore
Ostaje mi samo more
I vjetar što tuče u lice i dušu
Galebovi u daljini, more i ja u blizini
Prilazi mi, ja mu pričam
O ljubavi jednoj što bila je davno
Okreće jugo, more već vrije
Bog je uz mene, strah me nije
Samo što dalje, druga obala zove
Mislim na sutra, ostavljam snove
Rakovi, školjke i morske alge
I mnogo, mnogo kamenog cvijeća
Na grobu mome umjesto svijeća
Svjetleće ribe držat će stražu
1 komentar:
to se dugo čekalo!!!ali isplatilo se čekati,vrijedilo je!Prelijepa fotka puna nade,
svjetlosti,pobjede svjetla nad tamom i drvo kao
nešto postojano,čvrsto,lijepo,zaštitničko i ponosno.dosta narandjaste boje duhovnosti,prosvjetljenosti,astralna razina,osjećajna ima zračenje te boje.I nebo kao da se rasprsnulo i oblaci nadljeću bjeze svjetlost prodire.izvrsna fotka,osvježavajuća. Ovu Gulijanovu pjesmu baš volim svidja mi se.Tako da je sve dobro leglo mada je pjesma otužna.sutra bu i ona veselija nadam se.
Objavi komentar