nedjelja, 8. ožujka 2009.

Dragan Gortan - Uvijek možeš


za tebe sunce nebeskim svodom
s iglama zlatnim i rižinim bodom
od oblaka bijelu haljinu plete

svaki oblak jedno malo klupko
u bijele niti razvući će ljupko
male ptice što pod svodom lete

puhne li vjetar kada padne veče
sve će zvijezde… i manje i veće
samo zlatna dugmad na haljini biti

zapuše li jače, a ne ovako blago
rasplete li je… svoje tijelo nago
uvijek možeš pod moje tijelo skriti

3 komentara:

poetesa kaže...

Jako lijepo...


Oprosti


Sinoć dok se mjesec prosipao zlatom
i gladio vrbe vrhom nježnog traka,
stajao sam tiho pod prozorom tvojim
dobro skriven usred nijemog mraka.

Nagnule se zvijezde sa visina
nebil čule dal ću nešto reći
htio jesam,al sa usna nijemih
riječi nisu znale,nisu htjele teći.

Znam,ostavih te naglo i bez riječi
a i danas neznam neki razlog prosti,
nek ti mjesec,zlatne zvijezde,zora
šapnu tihu,malu riječ,oprosti.


Ivica Grgić

nonicro kaže...

Hvala ti @Poetesa, jako lijepa pjesma...

Anonimno kaže...

prelijepa fotka i stih,kako Gortanov tako i od Poetese.vidi sunce se pomolilo!oblaci kao da bježe zbili su redove vidi kako trče!savršen sklop stiha i fotke.