Gdje da se sklonimo
Kada loše krene
Kad mrtva stabla ljubavi
Ne daju hlad ni sjene
Kažeš...tužno je
I nije kao prvo
Jer nema krošnje zelene
To usahlo drvo
Kažem...neka nam
Tako nam i treba
Kad imali smo pogače
A tražili smo hljeba
Vičeš...čekajmo
Sad će naše vrijeme
Šapćem...nemojmo
Jer umrlo je sjeme
To što čujemo
Nisu naša srca
U mrtvo deblo ljubavi
Samo djetlić kuca
Kada loše krene
Kad mrtva stabla ljubavi
Ne daju hlad ni sjene
Kažeš...tužno je
I nije kao prvo
Jer nema krošnje zelene
To usahlo drvo
Kažem...neka nam
Tako nam i treba
Kad imali smo pogače
A tražili smo hljeba
Vičeš...čekajmo
Sad će naše vrijeme
Šapćem...nemojmo
Jer umrlo je sjeme
To što čujemo
Nisu naša srca
U mrtvo deblo ljubavi
Samo djetlić kuca
3 komentara:
Kad umre ljubav,umiremo i mi.
Jer ljubav je ta što nas vodi,potiče,ona je ta zbog koje živimo i postojimo.
Kad umre ljubav više nema skloništa,nema treptaja života,nema nade,smisla,tada jesmo samo usahlo drvo.
Ali ljubav kao i drvo treba zalijevati da bi raslo,treba hraniti vodom punom nježnosti,nade,osjecaja,
treba mu davati da bi i ono nama dalo hlad i sklonište.
Pa i ovo drvo na slici nije mrtvo,
djetlić nebi ni došao na mrtvo drvo,život traži život,ljubav ljubav.
A ovo drvo na slici ipak još isijava svoj sjaj!
"Kad ljubav umire
sprovoda nema
plaču dva pogleda nijema
i koji drhtavi glas.."
kaže pjesnik, ne znam koji, ali
mislim da se osjećao isto kao i ovo drvo,živo a mrtvo
slika predivna,stihovi prate
Hvala vam na komentarima. Drago mi je da vam se sviđa to što radim...
Objavi komentar