utorak, 7. travnja 2009.

Dragan Gortan - Svjetionik


Svjetionik je kao brižni otac
Koji tiho...nakon noćne smjene
Liježe...i pazi da usnule ne prene

Noću...dugim svjetlećim rukama
Brodove nosi sigurnim lukama

Tada svjetlom govori...Tu idi!
Gledaj...tu nema hridi!
Svojim užarenim srcem sluti
Gdje prolaze sigurni puti

Rastjeruje mrak da put nađe
Kao djecu za ruku vodi lađe

Ribari mu zorom mašu
Dok barkama...drvenim konjićima
Na plavome tepihu jašu

1 komentar:

Anonimno kaže...

Svjetionik mali u ogromnom moru,a velik po svom zadatku.Zadatku da pomogne,spasi,pokaže put zalutalim ladjama i odgurne ih od opasnih hridi.Zadatak da da treptaj svjetlosti u crnilo neba,da popriča sa zvijezdama svojim noćnim prijateljicama i namigne mjesecu. Da razveseli umornog ribara i odnese sjetu i tamu hridi na kojoj stoji.
Fotka jako lijepa,lijepe boje nestanka dana i utonuca u sumrak.
A ja još uvijek čekam da svjetionik upali tu svoju svjetlost pa da sigurno krenem putem bespuća. Pjesma lijepa, sve to baš i sama kaže.