Leden a gorim, plašim se i nadam;
Po nebu letim, a na zemlju padam;
Ne hvatam ništa, a svijet čitav grlim.
Amor me kazni da sred uza stojim,
Nit' omču driješi, nit' okove steže,
Nit' da me smakne, nit' da odveze,
Neće me živa, ne smatra me svojim.
Bez vida vidim, nijem glasa ne gubim:
Umrijeti žudim, a pomoći tražim,
Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.
Nit' mi se mrije nit' mi se živi,
Smijem se plačući, žalosću se snažim.
Ovakvom stanju vi ste, gospo, krivi.
Po nebu letim, a na zemlju padam;
Ne hvatam ništa, a svijet čitav grlim.
Amor me kazni da sred uza stojim,
Nit' omču driješi, nit' okove steže,
Nit' da me smakne, nit' da odveze,
Neće me živa, ne smatra me svojim.
Bez vida vidim, nijem glasa ne gubim:
Umrijeti žudim, a pomoći tražim,
Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.
Nit' mi se mrije nit' mi se živi,
Smijem se plačući, žalosću se snažim.
Ovakvom stanju vi ste, gospo, krivi.
1 komentar:
Jako lijepa fotografija upečatljivog neba. Ono upravo nestvarno sa navalom oblaka koji djeluje poput dobroga duha Aladina.
Boje lijepe i posebne.
Cijela fotografija u nekakvom dolaženju, oblak kao da će istrčati iz okvira fotografije.
Čestitam autoru bloga za uvijek izvrstan odabir pjesme koja prati
fotografiju.
Od Petrarce uz ovo zaista ne znam sto bi bilo bolje. Pjesma jako lijepa i duboka.
Objavi komentar