ponedjeljak, 8. lipnja 2009.

Pablo Neruda - Kad umrem


Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina
da osjetim nježnost što izmjeni moju sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju.

1 komentar:

Anonimno kaže...

Fotografija koju si samo poželjeti možemo za početak dana. More, nebo oslikano oblacima, malo zelenila uz obalu. Fenomenalan prikaz neba, jurišanje tustih oblaka, divne boje umiruceg sunca. More s pljuskom vala koji dolazi tko zna od kuda spreman da svojom pjenom zagrli obalu.
Pjesma dirljiva i tužna. Meni omiljen Neruda, ali moram priznati da me ovim stihom jako rastužio.
Zahvaljujem na ovoj ljepoti, pa ma koliko je i tuge donjela. Dok osjecamo znak je da živimo i postojimo.