utorak, 2. lipnja 2009.

Pablo Neruda - Sviđaš mi se kad šutiš


Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.

2 komentara:

Anonimno kaže...

Fotografija koja zrači, kao da je
Božja ruka dotaknula more.
Zrake okupane morskim beskrajem.
Jedan brodic što plovi ka svjetlosti, ide ka slobodi, bježi iz tamnih predjela, da prolebdi svjetlosnom čarolijom.
Hvala autoru fotografije za ovo malo sunca što nam je dao, za zraku koja je probila i odagnala mrak u našim srcima.
Neruda pjesnik kojeg se i ne moze komentirati. Vrhunski, poseban, topao, meni narocito prirastao srcu. Ova pjesma posebno lijepa odlično se uklopila uz ovu fotografiju. Bravo majstorski spoj.

Anonimno kaže...

Ne sviđa mi se poruka Nerudine pjesme-tipična muška lupetanja. Mi žene smo najbolje kad smo daleke, tajanstvene, nedostižne, predmet želja - a kad se ostvarimo u kuhinji ili spavaonici postajemo dosadne, prozaične,svakodnevne, muhe što vam zuje oko uha i ne puste VAS da mirno u šutnji ne radite ništa. Mislite da ste tajanstveni? E,pa niste.
Fotografija je nešto savim drugo. Pada mi napamet stih "blaga svjetlost sipi sa visina",ne sjećam se točno čiji je. Božanstvena. Nesvakidašnja. Divna.