četvrtak, 11. lipnja 2009.

Zal Kopp - Aroma tvoje vidljivosti


Po crvenim drhtajima mojih usana
prolijeva se opojni miris tvojih grudi,
i raskošna aroma tvoje vidljivosti
odzvanja gutljajima mojih poljubaca.

S jedne strane tvoriš strast vjetra,
a s druge strane, užarena sred tišine,
nosiš me šapatom prema svom tijelu,
i na dolasku sunca kupiš moje sjeme.

Sva tajna tvojih čistih prepona
modri je obris uzdaha u mojoj krvi,
a svijet kojim poda mnom sijevaš
kapima boje neba omamljuje kožu.

Jedno smo biće među zagrljajima,
i jedan beskraj vječne priče vremena,
a dodamo li slatki osmjeh požude,
ljubavlju se stapamo u jedno srce.

Sretan što tečeš pod mojim rukama
slijedim duboki san naših poljubaca,
i prateći vlažne dodire bijelih bokova
prepuštam se otkucajima tvoje krvi.

Udišem te usnama, tako se nastavljam,
a zanosom cjelova kojim sam te sreo
i koji čuvaš u mirisu svojih milovanja,
hraniš me nježnošću bezglasnog uzdaha.

Tvoji hitri prsti oblikuju strast ognja,
tvoje su blistave noge užitak oko mene,
zvijezde u tvom njihanju postaju ptice,
i snovi moga tijela u tebi imaju dušu.

Ljubavnica si koju ne zapostavljam,
a sricati ljepotu u osmjehu tvoga tijela
i kušati u tvome voljenom tijelu zrak,
mila moja, samo to i želim zauvijek!

1 komentar:

Anonimno kaže...

Čarolija u plavom. Prelijev nježnih boja neba i mora. Osamljeno drvo u prvom planu, koje budi neku sjetu. Ogoljelo, bori se protiv bure i juga, pruzajuci ruke ka nebu, ceznuci za zaštitom i potporom. Opustošeno na škrtoj grudi zemlje, izudarano naletom vjetra i oluja. Povijeno i samo.
Oblaci kao da ga pridrzavaju i uplovljavaju u njega. Lijep Koppov stih popratio je ovu fantastičnu fotografiju.