ponedjeljak, 6. travnja 2009.

Dragan Gortan - Brdo što se zove nada


'Ajmo čekati vrijeme da počne unatrag teći!
Jer, svemir će (kažu znalci), baš u tu fazu prijeći.
Potražimo naše mjesto (nek' to bude mjesto moći),
Na nama je samo sačekati kad će vrijeme natrag doći.
U veliku kutiju složit ću sve svoje grijehe.
I ti stavi svoje - zajedno su manje teške.
Popnimo se na brdo, što nada se zove, i čekajmo...
Čekajmo sebe - potpuno drukčije i potpuno nove.
Ispod milijuna zvijezda,
Bez imalo strasti, bez imalo suza i smijeha,
Mi još uvijek čekamo naše vrijeme
S kutijom svojih grijeha

1 komentar:

Anonimno kaže...

Fotka je ludilo.Skoro ko sklop u glavi. Sve izmješano,zbrkano, svih boja i tonova, porazbacano,ludo, a opet fotka savršeno izgleda, puna dinamike i raznolikosti, sve odjednom i suze i smijeh. Meni fenomenalna.
Pjesma tipična za Gortana lijepa i maštovita, šteta što svi ljudi nemaju njegovu vjeru da se bajkovite stvari ipak mogu desiti, da ce vrijeme ipak krenuti unazad i da kutija grijeha nije tako teška pa se može iznjeti na brdo nade i da se čovjek može promijeniti i postati potpuno drukčiji i nov.Pa onda se isplati pričekati.