Samo dođe, nikoga ne pita
I sve lipo pitura u sivo
Ništa čovik, ništa tu ne more
Kad nevera dotakne ti život
Ka nevera, ka nevera
Sad me tira da se spasin
Pa da skupin pamet i konope
I da vežen šta se vezat more
Šta je puklo, jednom na dva dila
Tek izličit more samo vrime
A di sada kad sam misli da sve iman
Ide ona koju jedino triban
Ka nevera...
I sve lipo pitura u sivo
Ništa čovik, ništa tu ne more
Kad nevera dotakne ti život
Ka nevera, ka nevera
Sad me tira da se spasin
Pa da skupin pamet i konope
I da vežen šta se vezat more
Šta je puklo, jednom na dva dila
Tek izličit more samo vrime
A di sada kad sam misli da sve iman
Ide ona koju jedino triban
Ka nevera...
1 komentar:
Slika je mračna kao i pjesma,život,
sudbina.Kad nevera dojdje ruši sve
pred sobom, jer tako mora biti, ta razarajuca snaga u njoj živi i ne zna drugačije,razori,uništi i sama sebe i nije ni sivo,ostaje crnina i tama.
Oblaci su savršeno prikazani,tako teški,tusti,opipljivi,kad ih pogledam osjetim njihovu težinu,tmurnost i kao da ce zaklopiti i ovo more pod sobom.
Jedino ovaj pjesak u provom planu daje nadu,ipak kao da sunce barem nekome prodire,taj dio je ostao sunčan i svjetao,daje sjaj i svjetlost cijeloj fotki i onda ona ipak prerasta u borbu dobra i zla,svjetlosti i mraka i daje dinamiku i kontrast cijeloj fotki.
Za one slabe koji ne žele dalje,koji su poklekli i slabi,ostaje da se utope u toj morskoj tami,a za one jače i snažnije koji se imaju za što u životu boriti da odgurnu taj mrak
što dalje od sebe i da im zavlada izgubljena svjetlost i sjaj, što se nadam vidjeti kod tebe na sljedećoj fotki.
Objavi komentar