petak, 10. travnja 2009.

Tin Ujević - Notturno


Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Broj komentara: 5:

Anonimno kaže...

Savršenstvo fotke i divnoga stiha.
Ovo sunce se ugnijezdilo na snažne ruke debla koje kao da se povilo prema njemu,pazeci da mu ne uzmakne.Sunce ga grije svojom toplinom,a ono njemu daje zaštitu,spokoj i mir.Mada sve je to samo trenutak,već sljedeći tren sunce će zapasti,ispasti deblu iz ruku nestajuci iza otoka.Umirući u valovima mora.Deblo će ostati mračno i samo i tek tada shvatiti da je nešto izgubilo i da mu fali ta svjetlost.Ali cijeli život je samo jedan trenutak pa treba smoći snage i živjeti baš za njega ne misleći što će biti sljedeći tren.

Anonimno kaže...

zamolba za onoga tko je napisao komentar poviše:-prekrasno si dočarao/la i oslikao/la viđeno i donjeo/la zakljućak te poantu sadržaja-molim te piši mi sastave za hrvatski!
P.S.
obožavam pjesmu

makarone kaže...

Jedna od meni najlepših pesama

Zdravko kaže...

Imao sam sreću doživjeti ono o čemu ta predivna pjesma govori. Jedne sam noći bio toliko sretan da sam poželio taj čas umrijeti. Čudan i predivan je to bio osjećaj. Kad doživiš nešto nakon čega je sve ostalo malo i nebitno. U raju si i ne zelis u realnost.
Zdravko
30.07.2012

Anonimno kaže...

Kuc, kuc....a gdje ste u međuvremenu nestali? Šteta.....